Nakon sedam godina diskografskog postojanja, gdje je svaki album bila neka nova priča, neki novi pomak, pred  izlazak svog albuma Luka i sam priznaje:

 'Ovo je zaista jedna nova stranica u mom glazbenom djelovanju. U realizaciji samog albuma bili smo puno hrabriji i otvoreniji što se vidi u aranžmanima koji su  punokrvniji, pomaknuti i u nekim momentima i eksperimentalni. Same pjesme nikad nisu bile bliže onomu što ja i jesam, temperamentne, eksplozivne, energične te s druge strane nostalgične, raskošne i  dramatične. Ova glazbena priča se nekako događala spontano, mogao bi čak reći i sudbinski. Nismo imali veliki broj pjesama za selekciju, ali ono što nam je došlo na stol je na  kraju završilo i na albumu, i mislim da ne bi moglo biti bolje'.



Na prvu ruku nespojivi autorski rukopisi, no čarobnom palicom aranžera i producenta Zvonimira Duspera postigla se ujednačena i cjelovita zvučna slika bez obzira na razne žanrovske elemente. Ovdje se radi o modernom pop albumu s određenom nostalgičnom primjesom, bolje reći asocijacijom na nekadašnje radove Bijelog dugmeta (najviše dolazi do izražaja u pjesmi 'Obećanje'), Plavog orkestra (osjeti se u pjesmi 'Eto tuge') ili Zdravka Čolića (približno u pjesmi 'Da rodim se').

 I na ovom albumu Luka je realizirao nekoliko kolaboracija i to s poznatim svjetskim brass world music sastavom Kočani orkestar, klapom Kampanel, te muškom vokalnom sekcijom folklornog amaterskog društva 'Zagreb – Markovac'. Treba posebno izdvojiti i neuobičajenu suradnju s nepoznatom Ivanom Lovrić koja je priliku za snimanjem dobila putem natječaja za Lukine fanove gdje je među stotinjak snimki odabrana za duet.